„Jer ovdje nemamo grada koji će ostati, nego tražimo onaj, koji će doći.” Heb 13, 14
Velikim naporom povukli su apostoli ljudske umove prema nebu. Pokušali su uvjeriti ljude da užitke ovoga svijeta treba pogaziti kako bi se zadobila vječna dobra u nebu. Govorili su da mi uzdišemo na zemlji gledajući na „zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.” (2 Kor 5, 1). Hvalili su živote svetaca koji su podnijeli velike napore jer su oni iščekivali „grad na tvrdu temelju kojemu je graditelj i tvorac Bog.” (Heb 11, 10)
I njihovo propovijedanje je bilo učinkovito: proizvelo je vojsku biskupa mučenika i ispovjedalaca, mučenika laika, djevica i mučenica djevica, koji su prezreli zemlju da bi zadobili nebo. Povjesničari nam s druge strane govore da su apostoli imali jednu malu prednost: poganski svijet njihova vremena bio je bolestan i umoran od samoga svijeta i tražio je stvarno rješenje. Kristov dolazak bio je ono što je želio.
Mi s druge strane živimo u svijetu koji je bolestan i umoran od katoličke vjere. Umjesto da se okrene vjeri za odgovore na današnje probleme, čovjek se okreće ekosustavima, niječući svoje kršćanske korijene i dogme. Prosječan čovjek, rastrgan između znanstvenika i ekologa, napušten od zbunjenih dušobrižnika, izgubljen je u šumi tupih ideja.
Dok se današnjim vođama – i građanskim i crkvenim – ne može vjerovati, Mariji, Kraljici svih svetih, se može. Ona je učinila svece koji su se uzdigli iznad svake svjetske ideje, pogazili svaki svjetski užitak i učinili najviše od svakoga zemaljskoga dobra. Njoj samoj svaki svetac pripisuje svoje pobjede. Ova pobjednička Kraljica koja je trpjela u najvećem poniženju koji je svijet ikada vidio, ima svako ljudsko i božansko pravo na pobjedu iznad svih zavodničkih sila pakla. Ona posjeduje moć molitve koja nadilazi svaku posvetnu i djelatnu milost i Ona zna tajnu nasljedovanja Krista. Jer Ona vodi svoje gorljive štovatelje na uvjerljiv način do pobjede nad Sotonom. Ali čak i za svoje manje sretne sluge Ona ima milost osobitoga milosrđa da ih otme iz sotonskih pandža u pravom trenutku – čak i ako je posljednji.
Kako onda možemo nasljedovati Kraljicu svih svetih? Najprije trebamo shvatiti da svijet više od svega treba svece. Samo sveci imaju nadahnuće da razumiju dostojanstvo božanskih stvari i trajnu važnost Tradicije. Samo oni imaju ustrajnosti da učine putovanje koje je puno duže i od same Amazonije. Kao drugo, moramo shvatiti da se svetac mora biti na svakom životnom putu, na svakoj razini ljudske društvene egzistencije – jer ako to nije tako, cijeli taj društveni život postaje smrdljiva i otrovna rijeka koja vijuga svojim putem nizbrdo. Treće, svetost nije izgrađena na ljudskim talentima, nego na željama nadahnutima po milosti koje su velike i dugotrajne. Četvrto, najlakši i najsigurniji put do svetosti je pobožnost Mariji. Peto, moramo shvatiti da Marija, naša Kraljica, stvarno želi da mi postanemo sveci te da Ona u tu svrhu žarko moli. Konačno, moramo učiniti prvi korak s čvrstom odlukom da se nikada nećemo osvrtati natrag. Ova odluka nije samo da ćemo uništiti svoj najveći ili najčešći grijeh u naporu da steknemo samu suprotnu krepost, nego u činu posvete Mariji, da učinimo svaki dan malo djelo u tu svrhu. Ave Maria!
Izvor: fsspx.news
