Pismo ravnatelja MI br. 4
Još od svog djetinjstva sveti Maksimilijan Kolbe primio je duboku ljubav i poštovanje prema Gospi. Odrastao je uz poljske pobožnosti ,,velikoj Majci Božjoj“, ,,Majci milosrđa”, ,,Presvetoj i blaženoj Djevici” i mnoge druge naslove dobro poznate svim katolicima u toj zemlji. Bezgrješno začeće posebno se slavilo da bi naglasilo katoličku istinu nasuprot raskolničkoj Ruskoj pravoslavnoj crkvi koji nisu primili taj privilegij kao dogmu vjere. Međutim, naslov ,,Immaculata” kao primjereno ime je upravo on skovao: on je htio učiniti popularnim veliko otajstvo Bezgrješnog začeća koje je za njega bilo više od sadržaja dogme proglašene 1854., da je Gospa začeta po jedinstvenoj povlastici da je izuzeta od ljage istočnog grijeha. Često je govorio o praktičnim aspektima te vjerske istine, koja je postala izvor čitavog njegovog duhovnog života i neizmjernog apostolskog djelovanja. Najljepši plod te pobožnosti zasigurno je Militia Immaculatae, skupljajući oko nje sve veći broj duša koje su nadahnute i zanesene time što je Ona bezgrješna.
Glavna misao iza osnivanja MI je formirati vojsku oko Gospe, jednu elitnu postrojbu punu ideala; zato ih je sveti Maximilian nazivao ‘vitezovima’, a ne običnim vojnicima. On je imao na umu veliko božansko pravilo: Bog u svom djelovanju na zemlji uvijek koristi stvorene instrumente i uglavnom bez njih ne djeluje u svijetu. Njegovo kraljevstvo na zemlji je svećenička Crkva i svaki kršćanin koji će surađivati s milošću Božjom u spasenju duša da ispuni najveću zapovijed – ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu.
MI je postala važno sredstvo u buđenju često uspavanih vjernika i da ih učini svjesnima njihove ključne uloge u vojujućoj Crkvi: da se bore na strani Žene iz Otkrivenja protiv neprijatelja našeg spasenja. Koja je to milost otkriti ponovno naš plemeniti, vječni i besmrtni poziv! Ona nas poziva u svom obilnom milosrđu, da radimo na pobjedi Njezinog Bezgrješnog Srca; ona nam dopušta da postanemo ,,lovci na duše” i postiže da donosimo ,,vječne plodove” s vječnom nagradom, jer ,,ono što činimo za druge, činimo dvostruko, trostruko i više za naše vlastito dobro”.
Sveti Maksimilijan naučava da je sve to vrlo važno; međutim, to nije najvažnije! Zapravo, glavni koncept u MILITIA IMMACULATAE nije ,vitez”, već ,,,Immaculata”. U potvrdi za vitezove (mały dyplomik) prve riječi koje se upotrebljavaju su one koje nalazimo i u činu posvete: ,,Ona će Sotoni satrti glavu“ i ,,Raduj se, Djevice Marijo, sama si uništila sve hereze“ (iz proprija Mise Blažene Djevice Salve). Ako ste u ateljeu velikog umjetnika i divite se njegovim divnim remek djelima, vi ćete biti puni hvale prema umjetniku, diviti se njegovim talentima i nevjerojatnim postignućima; ne biste razmišljali o njegovom priboru, olovkama i bojama. Ako bismo ušli u kuću tako čistu da sjaji, bili bismo puni pohvala za kućanicu i ne bismo se zanimali za metle i krpe koje je koristila.
U MI ništa nije o nama, već je sve o njoj! Ona je sve u MI, Ona je sve u našem životu, Ona je ,,naš život, naša slast i naše ufanje“. U MI se radi o najvećem iznenađenju i najnevjerojatnijem otkriću u našem životu, otkriću koje donosi toliko svjetla u našu tamu, toliko vječnosti u našu ništavnost, toliko radosti u naš žalostan život, toliko ushićujućeg uzbuđenja u našu dosadnu i zlu svakodnevicu, toliko LJUBAVI u našu hladnu dušu bez srca.
A koje je to otkriće? Da je Bog koji nas je stvorio, odlučio dati nam vječnu radost, koji je sam došao da nas spasi, nas poziva na mjesto gdje je Nestvoreno dotaknulo stvoreno i ujedinilo se s ljudskom nravi. To mjesto On naziva ,,Svetinja nad svetinjama“, svetištem koje će zauvijek biti ,,Njegov stvoreni dom”. Nadahnjujuće li misli, biti pripušten u BOŽJI DOM NA ZEMLJI! Što, ili radije tko je to mjesto, to raskrižje između vječnosti i vremena, između neba i zemlje?
Zamislite veličanstvo Presvetog Trojstva prije svih vremena kako odlučuje o stvaranju i spasenju svijeta. Sva moguća stvorenja prostrti su pred Njim na jedan pogled, kao na karti. On vidi sve koji će ikada biti stvoreni, skoro beskrajan broj čistih duhova i svih ljudi. Ali Njegove oči samo su upravljene na nju i Ona će biti glava svih stvorenja, “blažena među njima”.
Ona će postati dom Sinu, kome su Očeva njedra vječni dom. ,,U početku, prije nego je svo stvorenje začeto“. U Božjem vječnom umu, Ona će biti vječno odabrana kćiOčeva, majka Sinova i zaručnica Duha Svetoga.
Vječna zamisao Božje Providnosti bila je stvoriti svijet, tako da njegov Sin može postati čovjekom, postati Isusom, preko kojega, u kojem i za koga su sve stvari stvorene i sve se treba vratiti Bogu. Da bismo shvatili tu najveću zamiisao, Bog je začeo još jednu, slično vječnu ideju (zamisao) ljudskog bića od kojeg će Sin uzeti svoju ljudsku narav, Svoje tijelo i krv i Presveto Srce: tako začeo u svojoj vječnoj mudrosti, Mariju, Majku vječne Riječi, Božji dom na zemlji!
Kada govorimo i mislimo o NJOJ, to činimo pomoću jadnog alata našeg ograničenog uma: razmatramo o Njezinom rođenju od roditelja sv. Ane i Joakima, o navještenju, Božiću, bijegu u Egipat i skrivenim godinama u Nazaretu. Slijedimo je diskretno kroz javni život našeg Gospodina i ponovno je nalazimo pod križem. Nakon Njegovog uskrsnuća divimo se slavnom Uzašašću i svim divnim intervencijama naše nebeske Majke da pomaže svojoj djeci u stalnim opasnostima.
Ali moramo također pokušati uzdignuti naše umove što je dalje moguće do granica gdje vrijeme i prostor završavaju i počinje vječnost, gdje više nema prošlosti i budućnosti već samo vječno sada. A što nam je tamo dopušteno vidjeti?
BESKRAJNO TROJSTVO koje bira NJU, prvorođenu od svih stvorenja u NJEGOVOM vječnom umu, dragocjenija i veća od kerubina i serafina, toliko da su u usporedbi s njom sva druga bića poput malog jezera prema golemom oceanu. Remek djelo svih Njegovih djela, međutim, biti će ljudsko biće, a sva ljudska bića nakon pada njihovih prvih roditelja trebat će otkupljenje.
Tako će i Ona biti otkupljena Predragocjenom Krvlju koja će biti uzeta od Njezine vlastite. Bog predviđajući Kalvariju ulijeva Predragocjenu Krv u Njezinu dušu u trenutku Njezinog začeća: ta Krv priječi u NJOJ ulazak istočnog grijeha: ,,Kada su Marijina duša i tijelo iznikli iz ničega na riječ Božju, Božanske osobe su obuhvatile svoje odabrano stvorenje u tom istom trenutku i milost Bezgrješnog začeća bila je Njihova dobrodošlica i nagovještaj“ (o. Faber).
,,Evo šatora Božjeg među ljudima“: potpuno čista, posve izuzeta od najslabije sjene nesavršenosti, stvorena svetost! Marija je slobodna od svega što bi moglo ograničiti Boga da djeluje u svojem stvorenju!
Biti ,,Bezgrješna” samo je odličan opis punine milosti, punine Božjeg života, apsolutne potpunosti Božje beskrajne ljubavi dane svim ljudima. Stvorena iz ničega, u samom trenutku Njezinog postojanja, Marija je uzdignuta u područja Božje naravi kao nijedno drugo stvorenje. S najslobodnijom voljom ona se daje Bogu, nestaje s potpunim slaganjem u poplavama svjetla i milosti koje preplavljuju Njezinu dušu, tako da Bog može biti ,,sve u svemu”.
Božji dom na zemlji je spreman: On sam može doći kada god to poželi! On neće naći nikakvu prepreku, već beskrajnu želju, potpuno siromaštvo, otvorenu prazninu i bezgrješno srce kako kuca samom ljubavlju Duha Svetoga koji ju je iz vječnosti izabrao za svoju zaručnicu.
IMMACULATA (Bezgrješna) znači: posve svetu prisutnost Boga na zemlji, najčišći kalež živih voda cjelokupnosti Božje milosti, Božjeg života i Božje ljubavi. To ljudsko biće je toliko ispunjeno Duhom Svetim da je sve u Njoj samo jasnoća Njegove prisutnosti i djelovanja: Njezine misli, Njezini čini, Njezine riječi, Njezina djela više su misli, želje, riječi i djela Duha Svetoga nego Njezine vlastite.
Immaculata znači svetište bez ljage gdje će Sin ući u punini vremena i učiniti je svojom vlastitom Majkom i suradnicom u Svom djelu otkupljenja. Ona će odvratiti prokletstvo prve Eve koja je izgubila svoju bezgrješnu ljepotu za sebe i svu svoju djecu. Nova Eva će biti ne samo više bezgrješna nego prva, također i “majka živih” da istrijebi mrlju i prljavštinu zmije gdje god joj jedopušteno dati nadnaravni život.
Immaculata znači Majka i Kraljica svih onih otkupljenih Krvlju Isusa Krista, koja ih poziva da mu se pridruže u Njegovom DOMU na zemlji, u tom svetištu, koja za njih postaje sigurno ,,utočište i put koji ih vodi Bogu”.
Sva ta neuhvatljiva otajstva (i mnoga druga) sadržana su u jednostavnom pojmu koji je skovao sveti Maksimilijan Kolbe: IMMACULATA (Bezgrješna)! Možemo li sada razumjeti zašto on tako često inzistira da o Njezinim otajstvima možemo naučiti više na koljenima udubokom razmatranju nego čitajući mnoge mudre knjige?
Gospodin nas poziva: ,,Moje voljeno dijete, dođi kući!” A oni koji s čuđenjem, strahom i ushićenom radošću odgovaraju: ,,Da, dolazim!” zovu se DJECA BEZGRJEŠNE! To je najveći dar koji čovjek može primiti na zemlji i mi trebamo reći s beskrajnom zahvalnošću: ,,Ja, protjerani nemirni lutalica i prosjak, našao sam svoj dom!”
A što znači VITEZ BEZGRJEŠNE? Jednostavno znači da imamo želju dovesti što više duša moguće ‘natrag kući’! tako da i oni mogu naći najčišće i najsvetije svetište na zemlji! Tako da sve duše mogu naći snage u borbi protiv svega što je grješno (Sotone, grijeha i pokvarenog svijeta), da dok traje ovaj cijeloživotni rat mogu naći sigurno sklonište i dom, gdje se mogu oporaviti od svojih rana.
Ali iznad svega: VITEZ BEZGRJEŠNE je živa prisutnost Bezgrješnog začeća u svijetu: gdje god se Ona pojavi, tama zablude i mrlje grijeha moraju nestati. U njemu i kroz njega Ona sama ponavlja što je rekla svetoj Bernardici u Lourdesu: JA SAM BEZGRJEŠNO ZAČEĆE!
A usred beskrajnih kušnji i nedaća ovih apokaliptičnih vremena VITEZ dovodi mnogim dušama zrake nebeskog mira i vječne radosti: O IMMACULATA!