Gospine žalosti i patnje

Gospine žalosti i patnje

Gospine%2Bzalosti

Marija je mnogo trpjela u svom životu, ali nije se nikada žalila. Uvijek je bila hrabra. Na Kalvariji nije pala u nesvjest: stajala je uz križ.

Isus i Marija trpjeli su zajedno za cijeli svijet. Marija je mnogo trpjela gledajući svoga Sina kako trpi. Kroz život našeg Gospodina, mačevi su probadali srce Njegove Majke, počinjući sa Šimunovim proročanstvom pa sve do Njegove smrti i ukopa. Sveukupno je sedam mačeva probolo njezino majčinsko srce.

Trpljenje Blažene Djevice Marije bilo je razmjerno njezinoj svetosti

Kao Majka Božja, Marija je bila uzvišena na neusporedivu razinu svetosti. Njezina žalost bila je u skladu s njezinom svetošću, jer trpljenja i nedaće svetaca uvijek su išle u korak s njihovom svetošću. Kakvo je onda Marijino trpljenje moralo biti da bi bilo proporcionalno s njezinom veličinom – veličinom Majke Božje!

Žalosti Majke Božje nadišle su snagu ljudske izdržljivosti. Jednoglasno mišljenje duhovnih autora jest da je pod pritiskom nezamislivih patnji život Blažene Djevice čudesno sačuvan. Od trenutka Šimunovog proročanstva ona je predvidjela svoje žalosti u živoj stvarnosti. Bez posebne pomoći Božje svemoći njezina bi se duša odvojila od tijela.

Istina, Marija je bila savršeno mirna jer je bila posve podčinjena volji Božjoj; ali to nije umanjilo njezine žalosti. Njezina narav, koju nikad nije narušio grijeh, posjedovala je iznimnu nježnost i bila je osjetljiva na trpljenje u neopisivom stupnju.

Okolnosti koje su pojačale trpljenje Blažene Djevice Marije

Možemo steći neki dojam o neizmjernosti žalosti naše Blažene Majke razmatrajući o okolnostima koje su dodale posebnu gorčinu njezinoj patnji.

Koja majka ne bi željela umrijeti sa svojim sinom da je stavljena u sličnu situaciju poput Blažene Djevice Marije? Ali Marija nije mogla umrijeti s Isusom, iako je sjedinjenje s Njime uvelike postalo dio njezine naravi tako da je zapravo činio njezin život. Isus, njezin Sin, bio je blaženstvo njezinog srca, sunce njezinog postojanja.

Kako je Marija mogla živjeti bez Isusa?! Pa ipak, ona ga je morala vidjeti kako umire! Koja neizreciva tuga!

Druga okolnost koja je povećavala muke Majke Božje je shvaćanje da su njezine patnje povećale patnje njezinog božanskog Sina; to su, zapravo, bile neke od najgorčih boli koje je On morao podnijeti. Bila je to Njegova volja da Njegova Blažena Majka bude dio Njegovog trpljenja.

Kada razmotrimo neograničenu ljubav s kojom je On ljubio Svoju Majku, razumjet ćemo da je sresti nju na svom putu na Kalvariji, imati ju pod križem, bila sigurno jedna od Njegovih najokrutnijih muka. Marija je to znala.

Koja bol za njezino majčinsko srce – znati da ona mora biti jedan od uzroka Njegove patnje!

Marija je bila svjedok patnji svoga božanskog Sina. Vidjela ga je vezanoga za stup; čula je udarce bičem, vidjela je Njegovo osjetljivo djevičansko tijelo kako se previja i drhti pod razdirućim udarcima.

Bila je prisutna kod prizora ‘ecce homo’, na putu prema Kalvariji i kod raspeća. I njezino mučenje je još bilo uvećano činjenicom da nije mogla olakšati svom dragom Sinu Njegove mučne boli.

Dok je stajala pod križem, vidjela je kako Krv teče s Njegove trnjem okrunjene glave u Njegove oči, ali nije mogla doseći Njegovo sveto Lice da mu obriše te kapi! Vidjela je Njegove usne ispucale od žeđi, blijede i bez krvi, ali mu nije mogla pružiti osvježavajuće piće! Njegova glava nije imala gdje se odmoriti, a sada je bila spriječena dati mu oslonac ili mu omogućiti da otpočine u njezinom zagrljaju.

Tko može shvatiti muku koju je podnijelo njezino majčinsko srce za vrijeme ta beskrajna tri sata strašne bespomoćnosti!

Dok je Blažena Djevica stajala pod križem, još je bio jedan od izvora najgorče žalosti za nju, to jest, njezin jasan pojam o naravi grijeha.

Ne možemo sumnjati da je naš Gospodin udijelio svojoj Majci nadnaravno znanje o grijehu, njegovoj pokvarenosti, odvratnosti i užas i mržnju kojom Bog promatra grijeh. Vidjela je odvratnost grijeha ispisanu na križ u Predragocjenoj Krvi Isusovoj.

Vidjela je grijehe čitavoga svijeta, kao planinu koja pritišće pognuta ramena njezinog krvarećeg, umirućeg Sina. Vidjela je da je On zaista bio Bog, tako skršen zbog nebrojenih grijeha čovječjih, zatrpan njihovom krivicom, razapet njihovom zlobom!

Koje neopisivo trpljenje za nevino, bez krivice Bezgrješno Srce naše mile Majke!

Još jedan izvor Marijine neizrecive tuge bila je nezahvalnost ljudi prema muci našeg Gospodina i vječna propast tolikih duša za koje će Predragocijena Krv njezinog Sina biti uzalud prolivena.

Ona, kraljica apostola, majka Crkve, vidjela je pred svojim očima viziju bezbrižnog čovječanstva u vezi oproštenih grijeha, njihov ponovni pad u smrtni grijeh, nevjerojatno, zastrašujuće mnoštvo lakih grijeha, hladnu ravnodušnost, odbojnost prema svetim stvarima, svetogrđe prema svetim sakramentima, mnoge duše kako odbacuju i zloupotrebljavaju milosti – sve kao posljedica ove temeljne nezahvalnosti.

Sada je očima svoje duše vidjela mnoštvo prokletih, za koje će sve patnje njezinog Sina biti izgubljene.
Izvor: Knight of the Immaculata, br. 4 – 2017.

Drucke diesen Beitrag