Dok prvi učenici – i budući apostoli – žele znati više o tom Isusu kojega je Ivan Krstitelj imenovao kao obećanoga Mesiju, Isus ih samo poziva da pođu s njim. Mogao bi im u potpunosti objasniti utjelovljenje, a onda i otkupljenje koje će uslijediti, ali oni nisu spremni: to je preduboko otajstvo i ide predaleko izvan shvaćanja galilejskoga grešnika – pa i stvorenoga razuma – da bi im se objasnilo u nekoliko riječi. Ne pripremamo se da bismo dokučili stvari iz Božjega plana gledajući na brzinu bilješku s Wikipedije! Isus ih tada samo poziva da slijede Njegovu osobu. Sve će doći u svoje vrijeme.

To je slučaj s Gospom. Ne možemo pristupiti Isusu ako ne dođemo po Njegovoj svetoj Majci. Ali Njezino je otajstvo također previše duboko, previše nadnaravno. Nemoguće ga je iscrpiti u nekoliko riječi: litanije se s time beskrajno bore – i nikad se ne umaraju. Tako Evanđelje započinje dajući nam na neki način svoju poruku: „ime je Djevici bilo Marija” (Lk 1,27). S ovime znamo kome se obratiti, znamo kome se moliti. Dogma i teologija će slijediti iz toga: Bezgrješno Začeće, Isusovo djevičansko Začeće, djevičanstvo neokrnjeno do posljednjega dana na zemlji, uznesenje i krunidba na Nebu, opće posredništvo milosti: sve će to Isusovi učenici naučiti u svoje vrijeme. Ali prvo moraju znati kako pristupiti Majci Isusovoj. Zove se Marija, porijeklom je iz Nazareta, samozatajna je supruga tesara Josipa.

Velika je čast znati ovo Ime: svoje ime ne govorite bilo kome. Đavao nerado otkriva svoje ime, jer gubi svoj utjecaj kad ga iznese na vidjelo. Ljudi također štite svoje osobne podatke: danas se borimo za zaštitu osobnih podataka pojedinaca od bilo kakvoga trgovanja! Sam Bog je želio objavi svoga Imena, Jahve, dati tako veliku svečanost, a Židovi su toj riječi iskazivali veliko poštovanje. Isus u svom govoru nakon Posljednje večere sažima svoje propovijedanje rekavši: „[Oče,] ja objavih ime tvoje ljudima“ (Iv 17, 6). Kao da je ovo vrhunac čitavoga njegova djela. Ali Presveto Marijino ime dano nam je jednostavno, ne kao da je od male važnosti, nego je dobri Gospodin želio da se njime lako služimo.

Ovo nam se ime otkriva kako bismo ga mogli zazivati s povjerenjem. Sve do posljednjega trenutka našega života i najodbačenijem grešniku još je uvijek moguće zazivati ​​Mariju, „sada i na času smrti naše”. Otkriveno nam je tako da možemo pjevati njegove hvale (Salve Mater misericordiae… O Maria!). Napokon, tako da možemo nadoknaditi za svetogrđa kojima se ovo presveto ime vrijeđa.

Nemojmo ga izgovarati uzalud!