Počevši od 1477., papa Siksto IV. odredio je da se u Rimu slavi blagdan i moli časoslov Bezgrešnoga Začeća Djevice Marije. Tridentski sabor nije odlučio o tom pitanju, ali je precizirao to da nije uključio Blaženu Djevicu u svoj nauk o istočnome grijehu. A 1616. papa Pavao V. zabranio je učenje protiv Bezgrešnoga Začeća.
8. prosinca 1854. papa Pio IX. odlučio je svečano definirati Bezgrešno Začeće papinskom bulom Ineffabilis Deus. Vrijedno je obratiti pozornost na biblijske tekstove na kojima se definicija temelji.
Postanak 3, 15: „Neprijateljstvo ću staviti između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina. Ona će ti satrti glavu; a ti ćeš ga raniti na peti.” Svi se tumači slažu u tvrdnji da je žena o kojoj se govori Djevica. Ovaj tekst stoga najavljuje Marijinu pobjedu nad đavlom, što podrazumijeva njezino izuzeće od svakoga grijeha.
Luka 1, 28: “Zdravo milosti puna, Gospodin s tobom.” Crkveni oci smatraju da je ta punina milosti tolika da je ona izuzeta od svakoga grijeha.
Definicija bule Ineffabilis
Bula od 8. prosinca 1854. objašnjava to na sljedeći način: „Izjavljujemo, objavljujemo i definiramo da je učenje koje drži da je blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage izvornog grijeha, od Boga objavljeno, te ga zbog toga svi vjernici moraju čvrsto i postojano vjerovati.”
„Od prvoga trenutka svoga začeća” znači od trenutka sjedinjenja tijela s razumskom dušom.
„Jedinstvena povlastica” izuzima Djevicu od uobičajenoga zakona: začeta je prema zakonima naravi, tako da je učinak za nju poništen.
„S obzirom na zasluge Isusa Krista”: Bezgrešno Začeće proizlazi iz Kristovih zasluga, Gospu je stoga uistinu otkupio Spasitelj.
„Od svake ljage”: krivnje kao i kazne zbog grijeha, zato se patnje koje je proživjela Presveta Djevica ne smatraju kaznom.
„Objavljeno”: to je dakle dogma, iako samo implicitno sadržana u objavi. Stoga je vjerska istina da je Djevica Marija sačuvana od svake ljage istočnoga grijeha.
Teologija sa zadovoljstvom pronalazi prikladne razloge za objašnjenje Bezgrešnoga Začeća
Postavljajući je u odnosu prema Kristu: činjenica da bi se Krist rodio od majke podložne grijehu bila bi nečasna.
U odnosu na Presveto Trojstvo: ne bi bilo prikladno da osoba koja ima takvu bliskost Presvetome Trojstvu živi čak i nekoliko trenutaka u stanju grijeha.
Sa strane Crkve:
* Gospa je prva od otkupljenih. Ona mora imati vrhunsko savršenstvo među svima otkupljenima, koje se sastoji u otkupljenju kao sredstvu očuvanja, a ne obnove.
* Posrednik se ne smije protiviti nijednoj od odredbi koje treba ispuniti. Dakle, Djevica je Posrednica svih milosti, uloga koju obavlja u ovisnosti o Kristu. Ona stoga mora biti bez grijeha.
Iz dogme o Bezgrešnomu Začeću proizlazi činjenica da je Gospa imala milost od prvoga trenutka začeća, jer je istočni grijeh lišenost posvetne milosti.
Izvor: fsspx.news
