Slika Gospe od Neprestane Pomoći dugo se štovala na otoku Kreti. Neki je trgovac nabavio ikonu Gospe od Trajne Pomoći s otoka Krete i dao ju je otpremiti u Rim krajem 15. stoljeća. Tijekom plovidbe podigla se strašna oluja koja je prijetila životima svih na brodu. Putnici i posada molili su se Blaženoj Majci i bili spašeni.
Dana 27. ožujka 1499. portret Djevice od Trajne Pomoći trijumfalno je nošen ulicama Rima. Slika je bila smještena u crkvi svetoga Mateja i postala je poznata kao „Gospa od svetoga Mateja”. U crkvu su idućih tri stotine godina hrlili hodočasnici, a vjernicima su udijeljene velike milosti.
Za vrijeme revolucije (1789. – 1793.) francuske trupe koje su okupirale Rim uništile su crkvu sv. Mateja. Jedan od fratara potajno je uklonio čudotvornu Gospu. Sakrio ju je tako dobro da šezdeset godina nitko nije znao što se dogodilo sa slavnom slikom, sve do 1863. Godine 1865. Pio IX. naredio je da se slika prenese na brdo Eskvilin, u crkvu svetoga Alfonza Liguorija, sagrađenu na mjestu stare crkve sv. Mateja. Dana 26. travnja 1866. redemptoristi su u svojoj crkvi sv. Alfonza u Rimu svečano ustoličili Gospu od Trajne Pomoći. Od tada je pobožnost prema Gospi od Trajne Pomoći doživjela izniman razvoj.
Ikona prikazuje našu Blaženu Majku Mariju pod nazivom „Majka Božja” kako drži dijete Isusa. Dijete Isus promatra viziju svoje buduće Muke. Bol koju osjeća pokazuje gubitak jedne od Njegovih sandala. Ipak, ikona također prenosi Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću, simboliziranu zlatnom pozadinom (znak slave uskrsnuća) i načinom na koji anđeli drže oruđa, tj. poput trofeja skupljenih s Kalvarije na Uskrsno jutro. Na vrlo lijep način Dijete Isus hvata ruku Blažene Majke. On traži utjehu od svoje majke dok gleda oruđa svoje Muke. Marija je ovdje u ikonografiji predstavljena kao Hodighitria, ona koja nas vodi do Otkupitelja. Ona je i naša Pomoćnica, koja zagovara za nas kod svoga Sina. Zvijezda naslikana na Marijinomu velu, u središtu njezina čela, ističe njezinu ulogu u planu spasenja i kao Majke Božje i naše Majke.
Izraz Marijina lica je izraz majke koja poznaje bol, a ipak pruža svoju pomoć sa spokojem i nježnošću, pozivajući nas da slušamo volju Božju, čak i kada je nalazimo u patnji i u križu, i da prikažemo naše živote u službu Njemu i našim bližnjima kao što je On činio do smrti.
Izvor: fsspx.news
