Stauffenbergov poliptih: Skidanje s Križa (detalj)

Da bi netko bio vrijedan zasluga pred Bogom, mora posjedovati božansku milost; štoviše, mora biti sposoban činiti slobodna djela i, konačno, još uvijek mora biti na Zemlji, na putu – in via, kako kaže teologija.

Ovdje dolje Gospa je imala ova tri uvjeta: stoga je imala sposobnost zasluge. Stjecala je zasluge je za sebe, kao i drugi pravedni. Ovdje se postavlja pitanje: je li stjecala zasluge i za druge?

Papa sv. Pio X. napisao je u enciklici Ad diem illum: „Budući da Marija sve to nosi u svetosti i sjedinjenju s Isusom Kristom i bila je povezana s Isusom Kristom u djelu otkupljenja, ona za nas zaslužuje de congruo [iz primjerenosti], jezikom teologa, ono što Isus Krist zaslužuje za nas de condigno [iz pravde] te je ona vrhovna Službenica raspodjele milosti.”

Sveti Pio X. na temelju toga potvrđuje:

— Postojanje zasluge i njezina narav – iz primjerenosti.

–Dva temelja ove zasluge: osobna Gospina svetost i združivanje Svete Djevice s njezinim božanskim Sinom u djelu našega spasenja.

–Doseg ove zasluge: Zasluga de congruo Djevice Marije ima isti doseg kao i zasluga de condigno Spasitelja.

Teologija nam omogućuje da razjasnimo ovaj dragocjeni nauk

Djevica koja bi mogla zaslužiti ima pravo na obećanu nagradu. Njezina se zasluga mjeri veličinom njezine ljubavi kojoj nema ravne ni više, osim Kristove. Koliki je njezin doseg?

Ovoj zasluzi moraju se postaviti određene granice jer ono što je u načelu zasluga je ono što nije zavrijeđeno.

* U načelu sveopće zasluge ljudi: Utjelovljenje ili božansko majčinstvo. Sam Krist nije zaslužio ni jedno ni drugo.

* U načelu osobne zasluge Djevice: njezino Bezgrešno Začeće, njezina početna milost, njezina konačna ustrajnost.

Ali nije potrebno ograničavati Marijine zasluge na milosti koje su dane nakon Muke. Spasenje pravednika Staroga Zavjeta moglo bi se priznati s obzirom na zasluge Isusa Krista i Marije.

Koja su djela Djevice zaslužila spasenje? Za Isusa Krista su sva njegova djela bila zaslužna, ali određene su nagrade vezane uz djela koja nalikuju njima. Dakle, Isusova Muka zaslužuje spasenje jer je Bog htio dati spasenje kao odgovor na ovaj čin.

Isto vrijedi i za Marijinu supatnju: Bog uzima u obzir ljubav Majke Božje uključenu u njezinu supatnju i kao odgovor daruje joj spasenje duša zasluženo de congruo.

Usporedba Marijinih zasluga s onima od Krista i svetaca omogućuje dodatnu jasnoću

1) Marijine zasluge i Kristove zasluge.

Po svojoj naravi zasluga Isusa Krista je u strogoj pravdi; pridružena je Sinovom poslanju. Ona od Djevice je po prikladnosti: ovisi o ljubavi koju Bog širi u Djevičinoj duši.

U načelu Isusova zasluga ima za svoje temelje glavnu milost koja Mu omogućuje da prenese Svoju zaslugu Svojim članovima, kao i milost hipostatskoga sjedinjenja, koja joj daje beskonačnu vrijednost. Marijina zasluga ima za svoj temelj puninu milosti i božansko majčinstvo.

2) Gospine zasluge i zasluge drugih pravednika.

U svomu dosegu Marijina je zasluga sveopća jer svi primaju njezin plod. To proizlazi iz Gospinoga božanskoga majčinstva koje joj daje posebnu brižnost za sve koji će biti udovi Kristovi. Njezin pristanak dan kod Navještenja obuhvatio je svo to djelo. Zasluga pravednoga čovjeka je posebna: svi ljudi ne primaju plod zasluga pravednoga čovjeka.

Prema primjeni plodova zasluga, Djevica zaslužuje ne samo milosti koje treba primijeniti na ljude, nego i milosti koje se stječu za ljude  – u njezinoj supatnji. Ali pravedan čovjek zaslužuje samo milosti koje treba primijeniti na ljude.

Tako nam sjajne riječi svetoga Pija X. otkrivaju razmjere Marijine supatnje i suotkupljenja koji su zaslužili naše spasenje s Kristom i po Njemu.

Izvor: fsspx.news