Prisjetimo se da uzdržljivost znači uzdržavanje od tjelesnih djela unatoč iskušenju. Čednost je vrlina koja obuzdava nagone u skladu s razumom. Savršena čednost sastoji se od potpune uzdržljivosti. Djevičanstvo je krepost koja se sastoji u savršenoj čednosti koju se zauvijek čuva. Ova riječ također označava tjelesnu cjelovitost.

Djevičanstvo prije poroda (ante partum) i poslije poroda (post partum) ima dva vidika: prvo, tjelesni, a to je očuvanje cjelovitosti tijela koje žena definitivno gubi bračnim činom (djevičanski pečat); a drugo, duhovni, a to je čvrsta namjera da se radi Božje časti bračni čin ne izvršava. Djevičanstvo in partu (tijekom poroda) znači čudo rođenja po kome je djevičanski pečat očuvan netaknutim.

Djevičanstvo ante partum (djevičanstvo prije rođenja), koje ovdje promatramo, obuhvaća dvije stvari: Gospa je uživala ovu nepovrijeđenost do Isusova začeća, a začeće ju je ostavilo nepovrijeđenom.

Sveto Pismo potvrđuje djevičanstvo Majke Božje. U Izaiji: „Zato će vam sam Svemogući dati znak: Eto, djevica će začeti i roditi sina” (Iz 7, 14). Uz to: „Rođenje Isusa Krista bilo je ovako: Kad je njegova majka Marija bila zaručena s Josipom, nađe se, da je bila začela po Duhu Svetom, još prije nego se sastaše.” (Mt 1, 18).

„Marija reče anđelu: “Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznajem muža?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti doći će na tebe, i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i Sveto, što će se roditi od tebe, zvati Sin Božji.” (Lk 1, 34 – 35). Dakle, Sveta Djevica nije upoznala muškarca kroz svoj brak, a začela je našega Gospodina na djevičanski način.

Lateranski sabor iz 649. godine izričito je rekao: „Ako tko ispravno i istinito ne priznaje po svetim ocima da je sveta Majka Božja i vazda Djevica i Bezgrješna Marija u najranijim vjekovima začela samoga Boga od Duha Svetoga, bez sjemena  – Riječ izričito i istinski, koji je rođen od Boga Oca prije svih vjekova i da ga je nepovrijeđeno rodila, a djevičanstvo joj je ostalo netaknuto i nakon njegova rođenja, neka bude osuđen” Dz. 257.

Definirano je de fide da je Majka Božja djevica ante partum: začeće Krista je djevičansko.

Teologija pokazuje prikladnost ove definicije Crkve

Sv. Toma Akvinski daje nekoliko argumenata za ovu prikladnost (III, 28, 1):

– Prvo, da bi se Kristovo očinstvo pridržalo Bogu Ocu: stoga je bilo prikladno, da On nema oca po tijelu.

– Predmet ovoga začeća je Riječ, rođena od vječnosti po najčišćem činu spoznaje Boga Oca; stoga je prikladno da Njegovo rađanje po ljudskoj naravi oponaša čistoću Njegovoga vječnoga rađanja. Ovaj argument jednako vrijedi i za djevičanstvo in partu.

– Bilo je prikladno da se onaj, koji je došao dati duhovno rođenje božanskom moći (po milosti Božjoj) rodi božanskom moći  bez tjelesne razmjene.

– Neposredno načelo naravnoga ljudskoga začeća je čovječja volja. Dakle Utjelovljenje nadilazi svako ljudsko načelo. Djevičansko začeće jasnije očituje da se tu radi o iznimnomu božanskomu djelu.

U tom svjetlu je djevičanstvo Majke Božje veličanstvena slika Božje svetosti.

Izvor: fsspx.news