Teologija nam je pokazala da je Marija svojom supatnjom sudjelovala u našemu spasenju u pogledu zasluge, zadovoljštine i žrtve, po uzoru na Kristovu Muku.
Posljednja značajka je: otkupljenje, ili točnije, kada se primjenjuje na Mariju – suotkupljenje.

Teološko proučavanje uloge Muke u Otkupljenju počelo je u srednjemu vijeku. Isto vrijedi i za proučavanje supatnje i suotkupljenja. Ideja suotkupljenja nalazi se u Tradiciji samo implicitno u izrazima: nova Eva, socia, adjutrix (suradnica, pomoćnica).

Nauk papā

Lav XIII. u enciklici Adjutricem populi Mariju naziva „Reparatrix (Popraviteljicom) cijeloga svijeta”.

Benedikt XV. u pismu Inter sodalicia: „U tolikoj mjeri je Marija patila i gotovo umrla sa svojim trpećim i umirućim Sinom; u tolikoj je mjeri predala svoja majčinska prava nad svojim Sinom radi spasenja čovjeka i žrtvovala Ga – koliko je mogla – kako bi udovoljila pravdi Božjoj, tako da s pravom kažemo da je zajedno s Kristom otkupila ljudski rod.”

Pio XI., govor od 30. studenoga 1933.: „Iz naravi Svojega djela Otkupitelj je trebao združiti svoju Majku sa svojim djelom. Zbog toga je Mi zazivamo pod naslovom Coredemptrix (Suotkupiteljica).”

Teološki razlozi

Prikladno je da žena sudjeluje u Otkupljenju jer je žena sudjelovala u padu. Pad je djelo svih ljudi te je Bog učinio da uzdizanje bude djelo svih ljudi.

1) Otkupljenje metaforički prikazuje djelo spasenja ljudi dvostrukom vezom:

– S gledišta učinaka: može se upotrijebiti usporedba s oslobođenjem od ropstva đavlu, od grijeha i od kazne nastale zbog grijeha.

– S gledišta radnje koja se ostvaruje radi postizanja ovih učinaka: nju se može usporediti s kupnjom gdje kupac nudi svoju imovinu u zamjenu za robu koju želi. On je samo kupac:

* ako on sam izvrši zamjenu;

* ako je dio koji on donosi njegov vlastiti.

To je slučaj s Isusom Kristom koji je sam platio cijenu, a ta cijena je Njegova Krv. Iz tih razloga Kristu pripada da bude Otkupitelj.

2) Pojam suotkupljenja znači sudjelovanje u tom djelu. Što se tiče Majke Božje, njezin način sudjelovanja u Otkupljenju možemo shvatiti uspoređujući Njezinu ulogu s Kristovom:

— Što se tiče učinaka: Gospa postiže iz prikladnosti [de congruo] ono što Isus postiže po pravdi [de condigno]. Postižu se isti učinci, ali s podređenom, iako sveopćom, učinkovitošću.

— Što se tiče radnje koja proizvodi ove učinke, u usporedbi s kupnjom:

* Samo Krist prinosi žrtvu svoje Krvi kao svećenik, ali Gospa se sjedinjuje s tom nakanom nakon što je opremila žrtvu.

* Propisno ponuđena cijena pripada Kristu, ali ona pripada i Mariji, iz tri razloga:

– Glavna cijena, Predragocjena krv, nastala je od Marijine tvari.

– Njeno prihvaćanje (Fiat) je uvjet sine qua non ovoga otkupljenja.

– Od žalosti koje su dio Muke, neke postoje samo zato što Spasitelj ima suradnika.

„Marijina prisutnost i patnja daje Kristovoj Muci kvalitetu koja bi nedostajala. Marijina patnja bi izostala u Otkupljenju koje je bilo namijenjeno kao prinos Bogu svih ljudskih patnji. Isus je mogao trpjeti sve osim toga suosjećanja prema Svojim vlastitim patnjama. Sve što razdire dva bića koja se ljube a žalost jednoga odzvanja u drugomu, to je ono što je Marijina prisutnost s Isusom u Njegovoj otkupiteljskoj žrtvi i što joj je omogućilo, da živi u naše ime.” (M. J. Nicolas, Theotokos).

3) Posebno mjesto nove Eve u Otkupljenju pokazuje se jasnije ako ga usporedimo sa sudjelovanjem ostalih pravednika u Otkupljenju:

— Što se tiče učinaka:

* Zasluge pravednika imaju posebnu učinkovitost, dok Gospine imaju sveopću učinkovitost.

* Osim toga, pravednici jedino dobivaju primjenu zasluga Muke, dok Djevica sudjeluje u samom njihovom stjecanju.

— Što se tiče otkupiteljskoga čina:

* Vjernici mogu poput Marije ujediniti svoju nakanu s njim, ali s manje ljubavi.

* Iako Isus ima ljudsku narav, vjernici ne mogu polagati pravo na ponuđenu cijenu kao svoju, barem ne u onoj mjeri kao Isusova Majka. Oni mogu prikazati samo svoje vlastite napore u jedinstvu s Križem. To čini i Gospa, s većom savršenošću.

Zaključak

Otkupljenje se tako dogodilo u tri stupnja u kojima je Sin Božji intervenirao kao glavni izvršitelj, a Njegova Majka na sekundarni način:

– Utjelovljenje kojim se uspostavilo Posrednika, Boga i čovjeka. Gospa je djelovala po milosti svojega božanskoga majčinstva.

– Muka u kojoj je Krist ostvario svoje posredovanje. Gospa sudjeluje svojom supatnjom.

– Primjena milosti koja se ostvaruje iz Kristove glavne milosti. Majka Božja sudjeluje prema svojoj ulozi sveopće posrednice milosti.

Izvor: fsspx.news