Majka Božja doista je zaslužila naše spasenje, kao što je prethodno izloženo i kako je poučavao papa sv. Pio X. Ovo pitanje ispituje jesu li Marijine patnje pridonijele zadovoljštini za naše grijehe.

Papa Lav XIII. objašnjava u Jucunda semper, svojoj enciklici o Krunici: „Kada se priznala službenicom Gospodinovom za majčinsku službu i kad je u podnožju oltara prinijela cijelu sebe sa svojim Djetetom Isusom – tada i nakon toga sudjelovala je u mukotrpnom okajanju koje je njezin Sin učinio za grijehe svijeta.”

Zadovoljština

Zadovoljština (satisfakcija) se sastoji u tome da se uvrijeđenome prikaže naknada za bol i uvredu koja mu je učinjena. Ona sama po sebi, prema etimologiji, mora biti dostatna: satisfacere znači učiniti dovoljno.

Ali valja reći da osim toga netko može zadovoljiti za sebe ili za drugoga. Točnije, kada je riječ o Kristu, riječ je o vikarnoj zadovoljštini – namjesničkoj ili za druge, baš kao što ni Gospa – koja nije počinila nikakav grijeh, a otkupljena je time što je očuvana od grijeha – nije morala činiti zadovoljštinu za samu sebe.

Ali moramo se upitati o njezinoj ulozi u spasenju ljudi. Namjesnička zadovoljština traži nekoliko uvjeta:

— Dobrovoljno preuzeti kaznu po ljubavi prema općemu dobru radi naknade (satisfakcije).

* Zadovoljština je savršena kada netko „prikaže nešto što povrijeđeni ljubi jednako ili čak više nego što je mrzio uvredu” (III, q.48, a.2).

* Ako je zadovoljština nesavršena, ona je ipak učinkovita pod uvjetom da je uvrijeđeni zadovoljan.

— Riječ je o kazni za tuđe grijehe (ono što razlikuje namjesničku zadovoljštinu).
— Prijestupnik i onaj koji čini zadovoljštinu posjeduju ljubav prema općemu dobru koje treba ponovno uspostaviti.
— Postoji određeno naravno ili moralno sjedinjenje između njih dvoje.

Što je s Majkom Božjom?

Što se tiče zasluga, Marijina zadovoljština je sekundarna i podređena Kristovoj.
— Ona dobrovoljno preuzima supatnju koja je Bogu ugodna u mjeri:
* Veličine njezine ljubavi;
* Njezinoga dostojanstva Majke Božje;
* Razmjera i intenziteta njezine žalosti.

Riječ je o nesavršenoj zadovoljštini jer njezino dostojanstvo Majke Božje nije jednako dostojanstvu Božanske Osobe. Ipak, njezin je djelokrug univerzalan kao i njezina zasluga.

— Ona tako čini zadovoljštinu za ljude, a ne za sebe.
— Ona prianja uz Kristovu nakanu da iskupi grijehe svijeta.
— Ona ima ljudsku narav.

Sveti Toma veli: „čovjekova zadovoljština može se nazvati dovoljnom, nesavršenom – tj. kada ju prihvaća onaj tko je s njom zadovoljan, iako nije zaslužena, a na taj način je dovoljna zadovoljština pukoga čovjeka. I budući da svaka nesavršena pretpostavlja neku savršenu stvar koja ju održava, stoga stoji da zadovoljština svakoga pukoga čovjeka ima svoju učinkovitost od Kristove zadovoljštine.” (III, q.1, a.2)

Marijina supatnja je prva u redu nesavršene zadovoljštine, prva u sudjelovanju u Spasiteljevom djelu jer se proteže na sve ljude.

Izvor: fsspx.news