Marija se priprema za dolazak Duha Svetoga. No nije li ona već ,,milosti puna“? Što još treba pridoći toj punini? Nakon što je živjela s potpunim predanjem Spasitelju, nakon što je prinijela svoju žrtvu, nakon što njezinu dušu nikad nije onečistila ikakva sjena grijeha kao ni najmanja nesavršenost; nakon što je neprestano rasla u milosti i svetosti i prispjela k potpunoj savršenosti: kako bi ona na Duhove mogla zadobiti još jednu milost? Što to može i što će biti njezin duhovski dar? Ne dar jezika, kao ni čudesa: to su darovi za apostole.

Marija dobiva milost veću nego apostoli zajedno sa svim njihovim nasljednicima i pomoćnicima u radu za izgradnju Kraljevstva Božjeg: ona prima apostolat molitve, ljubavi i svetosti, tj. apostolat nutarnjeg života. Marijina molitva, njezina ljubav prema Bogu i Spasitelju, njezina svetost, nosit će i podržavati djelovanje apostola.

Ako su apostoli pojedinačno oruđe milosti za ljude, onda je Marija sveopće oruđe milosti: kroz njezinu molitvu, ljubav, prožetost Duhom Svetim. To je Marijin duhovski dar: dovršetak njezinog sjedinjenja s Bogom, prožetost Duhom Svetim i ognjem njegove ljubavi usavršenje njezinog života kroz svjetlo i svetost Duha Svetoga. Tako što ju je Duh Sveti uzeo u posjed, prosvijetlio i što ju vodi, može ona stupiti u svoj apostolat za svetu Crkvu, pojedine duše, sve narode i vremena.

Marija je sveta: ali unatoč tome, potreban joj je još duh duhovskog blagdana. Ne moramo li i mi još puno više i bez prestanka usrdno moliti: ,,Dođi Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika“?

Izvor: p. Benedikt Baur, OSB, ,,Ave Maria“, Rex Verlag, Luzern, 1947., str. 125-127