Nakon što smo razmatrali milost božanskoga majčinstva u odnosu na Boga i Krista koji nam je pokazao veličinu Majke Božje; tada se ta ista milost u Svetoj Djevici proširila po njezinomu Bezgrešnomu Začeću, ispunila je puninom kojom je bila ispunjena, očitovala se u Njezinom vječnom djevičanstvu te se konačno ispunila u njezinu Uznesenju.
Ono što ostaje jest razmotriti ovu milost u odnosu na nas.
Sv. Toma primjećuje da je sličnost uzrok ljubavi. Kad bića nalikuju jedno drugomu, uspostavlja se uzajamna dobronamjernost, tako da svako vidi ono što se događa drugomu kao da se događa njemu samomu. Otuda izrazi „suosjećanje” i „supatnja”.
Ova supatnja mjeri se prema različitim kriterijima
— Kroz jedinstvo koje je temelj supatnje, ne možemo biti sjedinjeniji s Isusom Kristom nego što je to bila Marija.
Zato se Gospina supatnja mora nazvati prije žalosnom, nego milosrdnom; milosrđe gleda na bijedu drugih, dok žalost razumije zlo kao da je učinjeno samomu sebi. To se može vidjeti u tri reda.
* U naravnomu redu jer je ona Njegova Majka. I jer Mu je ona jedina dala Njegovo čovještvo, što znači da imaju jedinstvenu fizičku sličnost.
* U nadnaravnomu redu, budući da Marija ima obilje milosti i ljubavi veće od bilo kojega sveca.
*Na kraju, u redu hipostatskoga sjedinjenja, jer je ona Majka Božja.
— Zbog težine pretrpljenih zala:
* Glavno zlo je Isusovo trpljenje.
* Uzroci su grijesi ljudi, sljepoća židova, sablazan učenika i gubitak duša.
— Po raspoloživosti one koja supati:
* Ovo ovisi o savršenstvu spoznaje pretrpljenoga zla: Djevica ima jasno definirano znanje o ovomu zlu; ona posjeduje savršenu osjetljivost na kojoj se odražava duhovna bol i ona je preplavljena prizorom Isusovih tjelesnih patnji.
* Ona ovisi i o savršenstvu ljubavi, ljubavi prema Bogu, a posebno prema svomu Sinu, ranjenomu grijehom i nepravdom koja Mu je nanesena.
* Konačno, nedostatkom predaha: nije bilo utjehe koja bi umanjila Njezinu žalost.
Majka Božja tako je sudjelovala u Isusovoj muci, a njezina je žalost bila najveća nakon žalosti samoga Isusa.
Razlozi prikladnosti
Majka Božja bila je obdarena visokim povlasticama s obzirom na zasluge Isusa Krista. Dakle raspored Otkupljenja želi da budemo suobličeni Kristovoj Muci kako bismo se okoristili njezinim učincima. Marijina je žalost mjera njezina sudjelovanja u plodovima Otkupljenja. Međutim, ona nema ulogu kaznene patnje jer Djevica nije sagriješila.
Marija mora podnijeti i patnje koje Spasitelju nedostaju, prema riječima sv. Pavla: neke su nespojive s Isusovim povlasticama, poput tjeskobe potpune neizvjesnosti u pogledu ishoda događaja. A samu supatnju, tj. rezonanciju patnje jedne osobe na drugu, nije mogao izvršiti Isus sam. Za te je žalosti bila potrebna Blažena Djevica.
Upravo je po toj neizmjernoj žalosti Majka Božja zaslužila naslov Kraljice mučenika.
