Bio je to sveti Ivan Zlatousti.

Naprotiv, mora se reći da Presveta Djevica nikada nije počinila ni najmanju nesavršenost. Razlozi koji to objašnjavaju su mnogobrojni.

Prvo zato što Majka Božja nije imala „izvor grijeha” – koji se također naziva požuda – koji je jedan od glavnih uzroka nesavršenosti. Ovaj izostanak povezan je s njezinim izuzećem od istočnoga grijeha.

Štoviše, Djevica nad djevicama posjedovala je savršenu krepost po milosti koja joj je bila dana. Također joj je bilo određeno da bude uzor svetosti, jer je Gospa prva od otkupljenih: dolikuje da ona koja ima prvenstvo u redu svetosti to ostvari u svom potpunom savršenstvu.

Konačno, njezina savršena razboritost uvijek je određivala njezinu aktivnost na način koji je najviše odgovarao Božjoj volji.

Zato se sv. Toma Akvinski nije ustručavao reći da je sv. Ivan Zlatousti otišao predaleko u svomu pisanju. I dok je sveti Pio V. dao ponovno objaviti djela velikoga Naučitelja, zatražio je da se inkriminirajući odlomci ne uključe.

Majka Božja posjedovala je besprijekornost

Ali najveći razlog koji objašnjava odsutnost grijeha i nesavršenosti u Mariji je taj što je bila besprijekorna.

Tridentski koncil, na VI. sjednici, u kanonu 23, potvrđuje: „Ako netko kaže da … tijekom cijeloga svoga života [čovjek] može izbjegavati sve grijehe, čak i lake grijehe, osim po posebnoj Božjoj povlastici, kako Crkva smatra s obzirom na Presvetu Djevicu: neka bude kažnjen anatemom.”

Sa svoje strane, sv. Toma priznaje Mariji utvrđenost u milosti, zbog prikladnosti da bude Majka Božja. Besprijekornost se sastoji u nesposobnosti za grijeh, zbog unutarnje sposobnosti. Razlikuje se od utvrđenosti u milosti, koja je održavanje stanja milosti do smrti, drugim riječima, ne činjenje smrtnoga grijeha: ta se milost može objasniti vanjskom pomoći od Boga. Ali besprijekornost zahtijeva unutarnji uzrok u subjektu koji sprječava grijeh.Ovo je očito slučaj kod Utjelovljene Riječi, Isusa Krista: nemoguće je da božanska osoba počini grijeh. U slučaju Bogočovjeka, božanskoj osobnosti pridodane su blaženstvo i savršena krepost.

Besprijekornost postoji u manjemu stupnju kod blaženih: preplavljeni svjetlom slave oni više ne mogu griješiti. Bilo bi nemoguće posjedovati blaženstvo i grijeh.

U još nižem stupnju, besprijekornost proizlazi iz vrlo velike teškoće griješiti koja proizlazi iz dara osobite milosti. To čovjeka toliko priklanja dobru da mu se od njega gotovo nemoguće otrgnuti. Bog je dodao posebnu pomoć za svoju Majku koja je otklonila uzroke grijeha.

Na taj je način Majka Božja bila besprijekorna, odnosno nije mogla sagriješiti, po svojoj savršenoj kreposti, svojim utvrđenjem u milosti i posebnom pomoći Božjom.

Ovaj nauk dopušta dublje prodiranje u ove veličanstvene riječi pape Pija IX. u Ineffabilis Deus: „Toliko je čudesno Bog obdario [Djevicu Mariju] obiljem svih nebeskih milosti izlivenih iz riznice Njegova božanstva, kako bi ona, uvijek potpuno slobodna od svake ljage grijeha, sva lijepa i savršena, posjedovala onu puninu svete nevinosti i svetosti od koje nitko, iza Boga, ne može zamisliti veće, i veličinu koju nitko, osim Boga samoga, nikada ne može izmjeriti.”

Izvor: fsspx.news