Jedan od tih darova bila je nemogućnost trpljenja. S obzirom na to da je ljudsko tijelo podložno trpljenju, što u prvom smislu znači da osjeća potrebe, tj. nuždnosti povezane s ljudskim stanjem, koje je dijelom materijalno. No, izraz „biti podložan trpljenju” također se koristi za označavanje strasti, čežnji ili razumnih želja.

Gospodin Isus Krist posjedovao je ova dva oblika podložnosti trpljenju, jer je bio savršen čovjek. Osjećao je potrebe poput gladi i žeđi – kako je naznačeno tijekom njegova četrdesetodnevnoga posta u pustinji – i sve tjelesne potrebe čovjeka u dobromu zdravlju. Također je mogao osjećati sve ljudske osjećaje.

Postojala je samo jedna razlika između Bogočovjeka i svih drugih ljudi: zbog savršenoga ustroja Njegove ljudske naravi, Njegovi osjećaji nikada nisu mogli poprimiti zamah ili razmjere kojima nije upravljala Njegova volja. Njegove su strasti tako bile savršeno podvrgnute Njegovom razumu, zbog čega im teologija daje posebno ime: propassiones.

Dakle, očito je da je Gospa imala istu podložnost trpljenju, kako u pogledu potreba, tako i osjećaja i strasti. No, poput njezina božanskoga Sina, njezine strasti nikada nisu mogle ometati upotrebu njezina razuma, niti je na bilo koji način kontrolirati: ona je njima savršeno upravljala.

Iz toga proizlazi da je Presveta Djevica, kao i njezin Sin, mogla trpjeti u svomu tijelu kao i u svojoj duši. I sama tako kaže: „Kad ga ugledaše, začudiše se. Majka njegova reče mu: “Dijete, što nam to učini? Evo, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili!”” (Lk 2,48).

Dakle, Gospa je imala izvjesno neznanje pa je patila od tjeskobe. Ako je Bog to dopustio, to je zato što je bilo prikladno za ispunjenje plana Otkupljenja. Na taj je način mogla savršeno nasljedovati svoga Sina i sudjelovati u zadovoljštini koju je On prikazao svomu Ocu. Dala je i primjer kreposti, otuda i pobožnost prema Blaženoj Djevici kao Suotkupiteljici.

Ali postoji temeljna razlika između Djevice, naše Majke i nas samih

Doista, mi smo podložni patnji iz dva razloga. Prvi razlog je taj što se svako materijalno biće može pokvariti, a živi mogu trpjeti bolest ili ozljede. U tom pogledu su Krist kao i Njegova Majka mogli patiti. Jedino apsolutno neuništivo biće je Bog.

Ali moramo biti podvrgnuti križu našega postojanja i zbog grijeha koji je uneredio narav i zaslužuje kaznu: to je zlo boli. Ne zaboravimo da zbog grijeha gubimo nadnaravne darove. Na taj način su nered grijeha i dopuštanje zla kao kazne za grijeh, izvor naših patnji ovdje na zemlji.

Ali kako u Majci Božjoj nikada nije bilo grijeha, nije bilo razloga da zbog grijeha trpi patnje, pa bio to i samo istočni grijeh.

Drugim riječima, Marijine patnje za nju nisu bile kazna. Ona ih je slobodno prihvatila u jedinstvu sa svojim Sinom, kako bi vratila Bogu čast i ostvarila spasenje duša.

Težimo u svomu srcu zahvaliti joj za to i proslaviti Boga za čudesa koja je učinio u Majci Svojega Utjelovljenoga Sina, koja je i naša Majka.

Izvor: fsspx.news