Dragi vitezovi Bezgrješne,
među najdubljim razmatranjima u predavanjima i spisima sv. Maksimilijana Kolbea treba spomenuti otajstvo zajedništva Isusa i Marije, i to upravo Presvetih Srca Isusa i Bezgrješne. Njegova promišljanja o ovom otajstvu možemo sažeti slavnim riječima Sv. Ivana Eudesa: “Nikad ne smijemo razdvajati ono što je Bog tako savršeno sjedinio. Isus i Marija tako su blisko povezani da svatko tko vidi Isusa može vidjeti Mariju. Svatko tko ljubi Isusa ljubi Mariju, svatko tko časti Isusa duboko štuje Mariju”.
Sve je u životu našega svetog utemeljitelja o otajstvu Ljubavi! Zahvaljujući njezinu zajedništvu s Duhom Svetim, Srce naše Gospe vrhunac je ljubavi: “U zajedništvu Duha Svetoga s njome ne samo da ljubav ujedinjuje ova dva bića, već je prva od njih dvije [Duha Svetoga] cijela ljubav Presvetoga Trojstva, dok je druga [Marijina] cijela ljubav stvorenja i tako se u ovom jedinstvu nebo povezuje sa zemljom, sve nebesko sa zemaljskim, sva nestvorena ljubav sa svom stvorenom ljubavlju, to je vrhunac ljubavi“. LJUBAV Presvetoga Trojstva se pojavila u cijelosti i potpuno u Bezgrješnoj, u dubinama njezina bića, u njezinome srcu jer je srce najveća intimnost, to je punina u izvoru svega što čovjek jest i što čovjek ima.
Ali, kao što je Duh Sveti u Bogu ljubav Oca prema Sinu i ljubav Sina prema Ocu, tako je u otajstvu Marije Duh Sveti, da se tako izrazim, ljubav naše Gospe prema Bogu, a osobito prema njezinu Sinu, kao što je On ljubav Sina prema Njegovoj Majci. Drugim riječima, najdragocjenije blago svega stvorenja je neizmjernost ljubavi koju ta srca imaju jedno za drugo, a upravo je to najdublja svrha pobožnosti prema UJEDINJENIM SRCIMA Isusa i Marije. Sveti Ivan Eudes istaknuo je čudo ovoga zajedništva, predstavivši Mariju kao novi kovčeg saveza: “Srce Marije predstavljeno je kao Mojsijev kovčeg. Prvo, kovčeg je bio načinjen od neuništivog drveta. Bezgrješno Srce Kraljice anđela nikada nije bilo oskvrnuto nikakvim grijehom. Drugo, kao što je kovčeg ukrašen čistim zlatom iznutra i izvana, srce Majke Predivne Ljubavi oduvijek je bilo potpuno okruženo sa čistim zlatom ljubavi iznutra, to jest u Božjim očima i izvana, u našim očima. Treće, budući da je kovčeg sadržavao ploče s Božjim zapovijedima, tako je Duh Sveti zapisao sve svete zapovijedi koje nam je naš Spasitelj donio s neba zlatnim slovima u svetom srcu božanske Majke. Četvrto, baš kao što je kovčeg sadržavao manu koju je Bog poslao s neba da bi hranio izabrani narod u pustinji, tako Srce Isusove Majke sadržava u sebi sva otajstva koja je njezin Sin učinio za nas na zemlji. Ono također sadrži sve riječi života i sve božanske istine koje je On donio s neba, baš kao i najdražu i najslađu manu, da nas hrani i dade život našim dušama. O Isuse, jedini Sine Božji, jedini Sine Marijin, prikazujem Ti Srce ljubavi Tvoje Nebeske Majke koje Ti je najdragocjenije i najljepše od svih drugih srdaca. O Marijo, Isusova Majko, prikazujem Ti Presveto i Preslavno Srce Tvoga ljubljenoga Sina, koji je život i radost Tvoga Srca.”
Možemo pristupiti ovom otajstvu s dvije strane: općenito prvo razmatrajući slavu Svetog Srca Isusova, poslije toga onu Bezgrješnoga Srca Marijina, a potom ih združujući. Kršćanska umjetnost ovo simbolički predstavlja stavljajući dva srca jedno pored drugoga. Možemo vidjeti dva srca i dvije rijeke koje se milosrdno izlijevaju u naše duše kako bi ih pročistili i posvetili. Ali isto tako možemo razmatrati ZAJEDNIŠTVO obaju Srdaca što ih čini, da se tako izrazim, ‘jednom dušom i jednim srcem’, što je upravo bit ljubavi. Kršćanska umjetnost ovo predstavlja kada stavlja dva srca koja su međusobno povezana s drugim kao što je prikazano, na primjer, na grbu MI (Vojske Bezgrješne). Oba izvora (Srca) su se rastopila u jednu neizmjernu rijeku koja teče prema svakom ljudskom srcu, proseći da uđe, da ga pročisti, da nas preobrazi i da nas upije u otajstvo Božje ljubavi.
Žalosna otajstva su veliko svjetlo u tom smislu. Svako od njih zauzvrat otkriva tajne tih Srdaca i rijeku milosti koja proizlazi iz svake rane, iz svake pojedine boli i patnje novog Adama i nove Eve. U njenom se Srcu ponavlja i uprisutnjuje sve što je On pretrpio u svom tijelu.
Kristova muka u Getsemanskom vrtu u svojem beskonačnom obilju povezana je s onim što grijeh jest jer je Kristova svetost apsolutna suprotnost grijehu. Postojala je samo jedna osoba koja je imala spoznaje o užasu grijeha slično Kristu jer je njezina bezgrješnost također apsolutna suprotnost grijehu. Kada je ispio kalež svega zla da za njega zadovolji, ona ga je ispila zajedno s njime jer je Otkupitelju i Suotkupiteljici sve zajedničko. Ako se patnja Njegove muke izražava u kapljicama krvi koje kapaju na zemlju, patnja Njezine muke izražena je u suzama koje su obilnije tekle iz Njezina srca, negoli iz očiju. Ove suze još uvijek padaju i izlijevat će se sve dok ljudi griješe. To je težina njezinih suza prikazanih u La Salettu, Syracusi, Akiti itd.
Dok razmatramo njegovo bičevanje, sudjelujemo u uništenju Njegova tijela, a njezino duhovno bičevanje je poput pokušaja ubojstva njezine bezgrješnosti i čistoće. On i ona podnose ove uvrede i ovu hulu s najvećim strpljenjem. Tako su oni dali naknadu za svetogrđa ljudi i postali izvor pročišćenja za siromašne grješnike.
Krunjenje trnovom krunom je okajanje za našu oholost. Presveto Srce Isusovo obično je prikazano kao okruženo trnovom krunom, a Bezgrješno Srce je prikazano u vijencu bijelih ruža. Tijekom posljednjeg ukazanja Gospe sestri Luciji, 13. lipnja 1929. u Tuyu, sestra je imala znamenitu viziju Presvetoga Trojstva i vidjela je Mariju pored Raspetoga Gospodina: “Pod križem ispod desne ruke stajala je naša draga Gospa s njezinim Bezgrješnim Srcem u ruci (Gospa Fatimska drži svoje Bezgrješno Srce u ruci, ružičasto i bez mača, ali okruženo trnovom krunom i u plamenu). Ovo viđenje pokazuje koliko su njihova srca bila ujedinjena, nekako identična. Ako je njezino Srce probodeno trnjem Kristove trnove krune, to znači da je sve što je Krist trpio na glavi u okrutnom trenutku krunjenja trnjem, Marija trpjela s njime u svome Srcu. I njihova se patnja nastavlja jer ljudi i dalje griješe. I da ta patnja srca nije manja od fizičkih patnji potvrdit će svaka dobra majka koja proživljava patnje svoga voljenoga djeteta više od svoje.
Pod znakom ovih potpuno ujedinjenih srdaca trebali bismo razmotriti i svaku postajuKrižnoga puta. Ovaj puta On nije želio da ona bude samo duhovno s njime. Na četvrtoj postaji stajali su nasuprot jedno drugome. Susreću se dva Srca koja najviše trpe u svijetu, dva Srca koja najviše ljube i koja su najodanija. Naša grješna srca kao da su usred njih, između njih i uzrokuju oboma neprestane patnje. Kad pogledamo Njega, vidimo da On nju gleda, kada pogledamo Nju, vidimo da ona Njega gleda. Kao da bi nam svatko od njih želio reći: “Gledajte tamo – to je za vas”. Iz ovih dviju rijeka živa okrepljujuća voda izlijeva se u pustinju naših duša.
A sada nas ta srca vode sa sobom do vrha Kalvarije. Kada vidimo Njegovo Srce probodeno kopljem, shvaćamo da nas je On do kraja ljubio. A kada na trinaestoj postaji vidimo kako joj je srce probilo sedam mačeva, shvaćamo da nas je i ona do kraja ljubila.
Dragi vitezovi, vi ste oruđa u Gospinim rukama da bi se Nju spoznalo i ljubilo, i morate shvatiti svoju važnu zadaću predanja sebe, svojih obitelji, rodbine i poznanika u tu tajnu Ljubavi! Stavite sva srca u Srce Isusovo, kako bi ih On mogao dati svojoj Majci da bi ih Ona mogla oblikovati kao svoju pravu i vjernu djecu, robove i vitezove. Isto tako sva srca stavite u Srce Marije, kako bi ih Ona prikazala zajedno sa svojim Srcem Isusu, da On milostivo prihvati to prikazanje!
Samo na taj način možemo odgovoriti na svečani zahtjev našega Gospodina: “Sine moj, daj mi svoje srce!”
Jednom skriveni u otajstvu tih najsvetijih Srdaca, ništa nam više ne može nauditi, ništa nas ne može uznemiriti jer su, sjedinjeni s UJEDINJENIM SRCIMA, naši umovi i srca već odvedeni u vječna područja, a naše najdublje biće već prebiva na nebu. Crkveni oci često nazivaju Mariju “Božje nebo”. Sveti Ivan Eudes govorio je o njezinu Srcu kao “nebeskom nebu” u kojem je Bog mnogo prisutniji nego na nebu. Ona je takvo Božje remek djelo da kao što nebesa nadmašuju zemlju u svom dostojanstvu i slavi, tako je Ona visoko iznad nebesa. Nezamislivo je što to može značiti. Sva nebesa, sva savršenstva i ljubav svih svetaca samo su daleki odjek “nebeskog neba”, koje je Bezgrješna.
Ako smo ovdje pronašli svoj pravi dom, sve kušnje i nevolje na ovom svijetu će nam se pojaviti u njihovoj istini: križevi da se nose iz ljubavi prema Bogu i da bismo bili bolji vitezovi, tj. da bismo joj pomogli spasiti više duša!
Singapur, blagdan Presvetoga Srca Isusova, 2018. god.
p. Karl Stehlin
