Prema sv. Ljudevitu Mariji ova posveta onoga koji ju poduzima, čini robom Djevice Marije, kako on objašnjava u drugomu poglavlju Rasprave o pravoj pobožnosti prema Mariji. No, neki postavljaju prigovor da je ropstvo u suprotnosti s naravnim zakonom. Štoviše, posvetiti se stvorenju spada u idolopoklonstvo jer je jedini Bog gospodar svih stvari.

Valja napomenuti da je ovoga sveca 20. srpnja 1947. godine kanonizirao Pio XII., što je jamstvo pravovjernosti njegove duhovnosti. Doista, jedna od prvotnih briga Crkve u postizanju kanonizacije sveca je ispitivanje njegovih spisa kako bi se provjerilo jesu li u strogom skladu s naukom Crkve.

Teološko objašnjenje

Posvetiti stvar znači definitivno je posvetiti štovanju. Dakle, posvetiti osobu znači posvetiti svoj život bogoslužju: to je slučaj s redovničkim posvećenjem kao i sa svećeničkim posvećenjem, u različitim stupnjevima.

Posvetiti se svecu znači posvetiti se njegovom štovanju. To je legitimno u mjeri u kojoj je kult svetaca legitiman, a stvar osobne odluke u mjeri u kojoj privatni kult svetaca ne nameće Crkva.

Posveta Gospi prema formuli sv. Ljudevita Montfortskoga sastoji se u:

1) Savršenoj obnovi zavjeta svetoga Krštenja „u rukama Blažene Djevice”.

* Krštenje svojim nadnaravnim učincima i značajem liturgijskog čina uvodi osobu u stanje života koje uključuje prava (primanje sakramenata) i dužnosti (zakone Crkve). Krsna obećanja osiguravaju da krštenik zna svoje obveze i namjerava ih ispuniti.

* Onima u čije je ime tu obvezu dao glas njegovih kumova, dobro je da ju sami izvrše, jer je oni sami moraju ispoštovati.

* Činjenica da se izgovara „u rukama Blažene Djevice” označava dvije stvari:

+ Priznavanje posebne uloge Majke Božje u spasenju svake pojedinačne duše.

+ Preporučiti joj se kako bi se stekle te milosti. Kao što se krštenik povjerava brizi svojih kumova da pravilno vodi kršćanski život, tako se i sam preporuča Majci Božjoj.

2) Posveti svoje osobe i svojih dobara Blaženoj Djevici. To obuhvaća dvije stvari:

* Dar sebe i svojih dobara Blaženoj Djevici. Što se tiče duhovnih dobara (zasluga, zagovora, oprosta, molitvenih nakana), radi se o tomu da ih se povjeri njenoj odluci.

* „Želja za supsidijarnom, ali apsolutnom ovisnošću o Blaženoj Djevici”: Ne radi se samo o jednokratnom činu, već to mora rezultirati pobožnošću prema Majci Božjoj, koja čini da vršimo sva životna djela te koristimo sva raspoloživa dobra u skladu s Njezinim nakanama.

Sve to dolazi, premda kao izbor, u okviru bogoštovlja na koje nas Crkva potiče da iskažemo Bogu.

Odgovori na prigovore

1. Ropstvo je stanje onoga čije je djelovanje naređeno, ne za njegovo dobro, već za dobro drugoga. Posvetiti se potpuno čašćenju Blažene Djevice na način da se ispuni samo njezina nakana, znači posvetiti svoj život štovanju Boga pod zaštitom Gospe jer je to njezina nakana.

Dakle, vjernik koji se na to obvezuje ne šteti ni svojim dužnostima prema Bogu ni svojim dužnostima prema bližnjemu, za koje Majka Božja zna, ni svojoj dužnosti prema sebi, budući da ga ta pobožnost vodi vlastitomu spasenju. Pa ipak, takvo stanje se može opisati kao ropstvo.

2. Posvetiti se svecu znači obvezati se da ga častimo. Budući da sveci imaju pravo na kult dulije, posvećenje koje je ograničeno na taj stupanj ne znači klanjanje stvorenju.

Zaključimo sa svecem: „Tvoj sam sav i sve moje pripada tebi, moj ljubljeni Isuse, po Mariji, tvojoj svetoj Majci.”

Izvor: fsspx.news