Vrlo specifičan položaj Presvete Djevice kroz njezin naslov Majke Božje, njezinu veliku svetost, njezinu ulogu nakon Krista u našemu otkupljenju i našemu posvećenju, objašnjava da ona od nas mora primiti posebnu vrstu štovanja. Neki se tome protive, prigovarajući da to umanjuje štovanje koje pripada njezinom Sinu.
Sveto Pismo nam daje čvrsti razlog
Evanđelist sv. Luka je napisao: „Blagoslovljena si ti među ženama (1, 28)”; i opet: „Blagoslovljena si ti među ženama (1, 42)” I konačno: „od sada će me zvati Blagoslovljenom svi naraštaji (1, 48).”
Spomenici Tradicije
Freske iz drugoga i trećega stoljeća prikazuju Gospu kako sjedi te je okružena svecima koji stoje. Nadalje, Sveta Djevica je do kraja 5. stoljeća bila uključena u Communicantes [zaziv svetaca] kanona Mise. A bazilika Svete Marije Velike sagrađena je 440. godine.
Bezbrojne propovijedi otaca nakon Efeza, kao i pjesme u njezinu čast, napisane su tijekom šestoga stoljeća. U šestomu i sedmomu stoljeću pojavili su se blagdani Rođenja i Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Duhovna literatura potvrđuje da je marijanska pobožnost znak predodređenja, dok je prezir prema njoj znak osude na vječno prokletstvo (sv. Anzelm, sv. Bernard, sv. Ljudevit Marija).
Učiteljstvo
Drugi Nicejski sabor 787. godine potvrđuje da su slike Blažene Djevice Marije dostojne čašćenja i da ih treba izložiti vjernicima na štovanje (dok se ostali sveci i mučenici spominju samo općenito). Nakon toga sve izjave Učiteljstva u obranu čašćenja slika eksplicitno spominju one Blažene Djevice.
Zakonik kanonskog prava (1917.), c. 1255, §1: „Blaženoj Djevici Mariji [duguje se] kult hiperdulije.”
Teološko tumačenje
Eminentna svetost Majke Božje stvara kult dulije ili štovanja – koji se razlikuje od kulta latrije ili klanjanja, koji pripada samo Bogu. Ipak, postoji radikalna razlika između izvrsnosti koja je svojstvena Majci Božjoj i izvrsnosti svetaca – već samo prema njezinoj osobnoj svetosti. Ovaj posebno izdvojeni motiv časti stvara poseban kult koji se naziva hiperdulija.
Ovaj kult se izražava osobi koja uživa puninu svoga postojanja, za razliku od neuskrslih svetaca koji više, strogo govoreći, nisu ljudske osobe.
Odgovor na prigovor
Kult koji se iskazuje Majci Božjoj nije na štetu onome koji se iskazuje Kristu, nego vodi k Njemu.
— Čast koja se ukazuje stvorenju je priznanje dobročinstava Stvoritelja.
— Gospa jedina ima pravo na ovaj kult zato što je Isusova Majka, tako da je štovanje Marije ujedno štovanje Isusa.
— Sveta Djevica uzvraća ovu pobožnost većim obiljem milosti, što vodi boljem štovanju samoga Boga.
Utoliko što Crkva u liturgiji iskazuje štovanje svetima, baš kao što se svi vjernici moraju pridružiti molitvi Crkve, može se reći da je stoga štovanje Majke Božje obvezno. Ali privatna pobožnost ostaje slobodna: ona nije predmet nijednoga propisa, osim za klerike koji su kanonskim pravom obvezni moliti krunicu.
Izvor: fsspx.news
