Vojska Bezgrješne nakon Drugog vatikanskog sabora

Papa Ivan Pavao II. susreće Franciszeka Gajowniczeka na kanonizaciji sv. Maksimilijana koji je za njega žrtvovao svoj život.

Revolucija do koje je doveo Drugi vatikanski koncil nije poštedila ni MI.

1. Ime – Počelo je tako što je promijenjeno premilitantno ime Militia (Viteštvo, Vojska) u “Misija Bezgrješne”, tako da se bolje slaže s načelima vjerske slobode i koncilskog pacifizma. Uskoro nakon toga su duhu Koncila prilagođeni statuti. Citati u novim statutima uzeti su isključivo iz koncilskih tekstova i spisa pape Pavla VI. i pape Ivana Pavla II., uz nekoliko citata svetog Maksimilijana.

2. Cilj – Ti prepravljeni statuti predstavljaju potpuno novi cilj MI. Više nema govora o obraćenju masona, krivovjernika, itd. Čak je i sama strelovita molitva MI, “O Marijo bez grijeha začeta…” lišena svoje krajnje točke, koju je utemeljitelj dodao: “ i za sve one koji se Tebi ne utječu, a naročito za masone i za sve one koji su Ti preporučeni.” Obraćenje duša, borba protiv zabluda i trud da se povrati otpale katolike natrag u okrilje Svete Majke Crkve također se više ne mogu pronaći u statutima. Nema nijedne riječi o Sotoni, glavnom neprijatelju Bezgrješne i duša te logično nema ni spomena o spasenju duša koje treba izbaviti iz ralja pakla pod svaku cijenu.

3. Bit – Što se tiče biti MI, još se govori o potpunoj posveti Bezgrješnoj, ali ono što ta posveta konkretno uključuje je radikalno promijenjeno. Nema ni riječi o poslušnosti volji Bezgrješne; umjesto apostolata širenja istinske vjere, žarište je sada na aktivnostima namijenjenima promicanju dostojanstva ljudske osobe i zaštiti ljudskog života.

4. Majka Božja predstavlja se samo kao uzor i model koji trebamo oponašati. S druge strane, novi statuti šute o onome što je sv. Maksimilijan zvao ,,praktična primjena dogme Bezgrješnog začeća”, poglavito Njezinoj aktivnoj ulozi kao Posrednice svih milosti (istina koja je od Drugog vatikanskog sabora učinjena pukim mišljenjem o kojemu se može raspravljati), pogotovo milosti obraćenja i posvećenja. Na isti način je ono što je utemeljitelj smatrao temeljem svog cijelog projekta odbačeno. ,,Sav rad MI temelji se na istini da je Marija Posrednica svih milosti. Ako to nije slučaj, onda je sav naš posao i sav naš trud besmislen.” (Predavanje od 6.lipnja 1933.)