Znak ljubavi
„Svi koji budu nosili ovu medaljicu, primit će velike milosti. Neizmjerne će biti milosti za one koji je budu nosili s pouzdanjem.”
Čudotvorna medaljica je blagoslovina koju je priznala Katolička Crkva, vanjski znak s unutarnjim djelovanjem. Blagoslovine ne djeluju same po sebi, nego po prošnji Crkve i po pobožnoj uporabi vjernika. Stoga medalju prije uporabe blagoslovi svećenik. Na nju se zazove Božji blagoslov.
Medaljica je znak ljubavi naše nebeske Majke prema svojoj djeci. Ako medaljicu nosimo kao znak za to da smo djeca Marijina i u pouzdanju da nam Marija po ovoj medaljici daje svoju zaštitu i blagoslov, onda medaljica postaje znakom naše ljubavi prema Mariji.
Podrijetlo medaljice
Dana 27. studenog 1830. ukazala se Presveta Djevica Marija u matičnoj kući sestara Milosrdnica u Parizu novakinji Katarini Labouré. Pod nogom Blažene Djevice, koja je stajala na kugli zemaljskoj, motala se zmija. Time se očito upućuje na Prvu knjigu Biblije, knjigu Postanka (3,15) gdje Bog govori sotonskoj zmiji:
„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: ona će ti glavu satirati.“
Na prstima je Majka Božja nosila prekrasno prstenje, ukrašeno draguljima koji su se sjali tako blistavim svjetlom da je cijeli lik Blažene Djevice bio uronjen u svjetlost. Rekla je: „Zrake svjetla znače milosti koje izlijevam na one koji me za to mole.“
Potom se oko lika Blažene Djevice stvorio ovalni okvir na kojemu su zlatnim slovima bile ispisane riječi:
„O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“
Istodobno je sestra začula glas koji joj je rekao: „Daj napraviti medaljicu po ovom uzoru! Svi koju je budu nosili, primit će mnoge i velike milosti. Neizmjerne će biti milosti za one koji budu nosili s pouzdanjem.”
Onda je sestra vidjela kako bi trebala izgledati poleđina medaljice:
Slovo M (za Marija). U slovo M usađen križ. Ispod slova dva srca: Srce Isusovo i Marijino: jedno ovijeno trnovim vijencem, a drugo probodeno mačem. Sve okružuje dvanaest zvijezda (vidi Otkrivenje 12,1). Tijekom jednog drugog ukazanja Majka Božja joj je ponovno naložila da dade napraviti medaljicu.
Sestra Katarina je do svoje smrti 1876. živjela u samostanu i služila potrebite i bolesne. Njezino tijelo se može i danas ondje vidjeti neraspadnuto, a Crkva ju je 1947. proglasila svetom. Osim po svojoj djetinjoj ljubavi prema Mariji sveta se Katarina osobito odlikovala poniznošću. Tijekom cijelog života nije ni s kim, osim sa svojom redovničkim poglavarima, razgovarala o ukazanjima.
„Čudotvorna“
Medaljica je brzo osvojila srca vjernikā i puk joj je dao naziv „Čudotvorna“ jer je po njoj od samog početka bilo mnogo čudesa. Mnoga očita obraćenja i ozdravljenja silno su pridonijela širenju medaljice. Do smrti svete Katarine već je bilo napravljeno preko milijardu medaljica. Marija je održala svoje obećanje. Bez broja su milosti koje je podijelila po medaljici svojeg Bezgrješnog Začeća. Obraćenja grješnikā, čudesna ozdravljenja od bolesti svake vrste, pomoć u velikim poteškoćama i tjeskobama, spašavanje iz smrtnih pogibelji.
Čudotvorna medaljica je dar majčinskog Marijinog Srca. Tako se ljubav i moć njezinog Bezgrješnog Srca trebala na osobit način objaviti cijelom svijetu, na spasenje mnogih ljudi.
Stoga, i Vi poslušajte riječi Majke Božje! Nosite medaljicu sa strahopoštovanjem i pouzdanjem i širite medaljicu gdje god možete!
Molite često molitvu koja stoji na medaljici:
„O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“
